Osnovna škola "Lokve-Gripe" Split

Polazak u školu stavlja pred djecu vrlo zahtjevne zadatke: od prilagođavanja novoj sredini, usvajanja nastavnih sadržaja, podnošenja napora, prihvaćanja novih pravila, uspješnog napredovanja iz razreda u razred do pronalaženja prijatelja i druženja s vršnjacima.

Tim zadatcima mogu na zadovoljavajući način odgovoriti samo djeca koja su spremna za polazak u školu, odnosno koja su psihofizički zrela.

Što je spremnost za školu?

„… stupanj razvoja tjelesnih, intelektualnih, emocionalnih i socijalnih osobina i funkcija koje djetetu omogućavaju da svlada zahtjeve škole onakvima kakvi su oni u školi koju će pohađati.“ (Lacković,Grgin). Spremnost uključuje sazrijevanje koje je biološki uvjetovano, ali i sva iskustva i znanja što ih je dijete, poticano sredinom, do škole steklo, kao i motivaciju za učenje.

Tjelesna spremnost za školu podrazumijeva mogućnost djeteta da se nosi sa zahtjevima koji uključuju specifične psihofizičke napore. Ona se procjenjuje pomoću različitih pokazatelja od kojih su težina i visina najjednostavniji. Prema nekim ispitivanjima prosječna visina šestogodišnjeg djeteta pri polasku u školu iznosi oko 118 cm, a težina oko 18 kg. Tjelesna zrelost uz to uključuje normalno funkcioniranje osjetnih organa te da dijete nema poteškoća sa sjedenjem, stajanjem ili kretanjem. (Hitrec, 1991).

U pogledu psihomotoričke razvijenosti dijete mora do polaska u školu usvojiti mnoge vještine – od hodanja, trčanja, oblačenja do usavršavanja fine pokretljivosti pojedinih mišića što je preduvjet za učenje složenih psihomotoričkih vještina poput čitanja i pisanja.

Intelektualna spremnost najvažniji je aspekt spremnosti za školu jer upućuje na razvijenost onih funkcija koje će u školi biti „najzaposlenije“ i bez čije dobre razvijenosti nema uspješnog učenja: govorna razvijenost, razvijenost opažanja, mišljenja i pamćenja te opseg i stabilnost pažnje.

Govorna razvijenost je neophodan preduvjet za praćenje nastave. Ona uključuje receptivne govorne vještine poput slušanja i praćenja što drugi govore ili razumijevanje uputa. Ekspresivne govorne vještine uključuju fluentnost u govoru, jasan izgovor, mogućnost izražavanja osjećaja, potreba i misli na materinskom jeziku.

U području pažnje od školskog djeteta se očekuje da razmjerno dugo može biti usredotočeno na određeni sadržaj, da može selektivno usmjeriti svoju pažnju, da je može namjerno prenositi s jednog predmeta na drugi te da se do određene mjere može oduprijeti podražajima koji mu odvlače pažnju. Vrijeme koncentracije na početku prvog razreda varira između 10 i 20 minuta.

U području pamćenja pretpostavka je da je dijete do polaska u školu naučilo razlikovati opažanje od učenja, tj. da može spontano rabiti neke od strategija zapamćivanja, primjerice ponavljanje. Očekuje se da razlikuje spontano od namjernog pamćenja.

U pogledu misaone razvijenosti pretpostavlja se da školsko dijete ulazi u školu s mogućnošću izvedbe konkretnih misaonih operacija. Svladavanje školskog gradiva pretpostavlja donekle razvijenu sposobnost pojmovnog mišljenja, sposobnost simboličkog predočivanja, te mogućnost služenja temeljnim misaonim operacijama sukladno svojoj dobi.

Socijalna spremnost – podrazumijeva ostvarivanje uspješne komunikacije s vršnjacima i učiteljima te mogućnost suradnje s drugima. Socijalna spremnost se očituje i u usvajanju određenih normi ponašanja, u mogućnosti podređivanja vlastitih potreba i želja pravilima i ciljevima skupine kojoj pripada te u mogućnosti socijalnog učenja prema modelu.

Emocionalna spremnost – očituje se u stanovitoj emocionalnoj stabilnosti i mogućnosti kontrole vlastitih emocija. Dijete mora biti dovoljno stabilno da se nekoliko sati dnevno bez straha može odvojiti od roditelja i samostalno funkcionirati. Kontrola impulsa podrazumijeva da dijete može izbjeći i svladati jake i nagle emocionalne izljeve poput srdžbe, panike ili straha. Školska situacija podrazumijeva i evaluaciju uratka, te određenu kompeticiju i usporedbu s drugima. Emocionalna stabilnost je potrebna za uspješnije suočavanje s takvim frustrirajućim situacijama koje izazivaju ispitnu tjeskobu, strah od neuspjeha ili su prijetnja djetetovu samopoštovanju.

Neki čimbenici emocionalne spremnosti za školu bitno utječu na školski uspjeh (nastavljaju se razvijati i tijekom školovanja):

• Samopouzdanje – osjećaj da može uspjeti ako se potrudi i zatražiti pomoć bude li trebala, osjećaj djeteta da kontrolira svoje tijelo i ponašanje
• Znatiželja – osjećaj i iskustvo da spoznavanje novoga donosi zadovoljstvo,
• Svrhovitost – svjesnost cilja i značaja ustrajnosti u nastojanju da se taj cilj dosegne,
• Samokontrola – osjećaj unutarnje kontrole te sposobnost oblikovanja i prilagođavanja svojih postupaka određenoj situaciji,
• Povezanost i suradnja – sposobnost ostvarivanja interakcije te uravnoteženja svojih potreba s potrebama drugih pri zajedničkim aktivnostima,
• Komuniciranje – osjećaj povjerenja i zadovoljstva u interakciji s drugima te želja i sposobnost razmjene misli i osjećaja s drugima.

Zanimljivosti:   Kako se kroz povijest procjenjivala spremnost za školu?

• 17.st. u Češkoj – dijete koje bi, kada se ispred njega stavi jabuka i novčić, uzelo novčić smatralo se zrelim za školu.
• Englezi su u svojim kolonijama kao „test“ spremnosti za školu koristili tzv. filipinski znak: desnom rukom preko glave uhvatiti lijevo uho i obrnuto.

Pripremila: Agnes Jelačić, pedagoginja