Učenici sedmih razreda 3. svibnja 2024. u pratnji su svojih učitelja posjetili Imotski s okolicom kako bi se pobliže upoznali s hrvatskom materijalom i nematerijalnom baštinom, lokalitetima i legendama o kojima su već ranije bili govorili na nastavi.
Dan je bio ispunjen aktivnostima. Brojna prekrasna mjestima Imotske krajine svojim su vršnjacima predstavili sami učenici. Srednjevjekovni stećci u Cisti Velikoj, upisani na Popis svjetske baštine UNESCO-a, bili su prva postaja našega puta. Nastavljajući prema Imotskome nismo mogli preskočiti uživanje u pogledu na Imotsko polje s vidikovca Galipovac. Naši su sedmaši u Prološcu čuli činjenice o rijeci Vrljici, njezinim izvorima i značaju ove krške ponornice za okolicu; zatim i legende o izvorima Dva oka, Utopišće, Opačac, Jauk....... (nastavak pročitajte pod opširnije)
Na sličan smo način, izmjenjujući maštu i zbilju doživjeli sam grad Imotski. Posjetom Crvenom i Modrom jezeru, Hasanaginičinu parku i tvrđavi Topani osjetili smo duh starih vremena u suvremenom Imotskom. Vile i vukodlake nismo, doduše, susreli spuštajući se imotskim skalinama do gradskog središta. Tamo nas je dočekao spomenik Tinu Ujeviću, pjesniku čije se ime neraskidivo veže s Imotskim. Prije povratka ostalo je još samo malo vremena za razgled gradskoga središte.
Zbilja ili mašta; legende ili činjenice? Možda ipak stih? U Imotskoj je krajini svejedno ili barem sve jednako vrijedno.