...koji su s nestrplenjem iščekivali presudu krnji...

Dragi e – Dnevniče!

Svi smo ti se radovali jako, to zna svatko.

Nestrpljivi smo bili i puno od tebe očekivali.

Zanimljiv si nam bio, i koristan svakako, ali kao i svakog gosta i tebe nam je već nakon 3 dana bilo dosta!

Počinio si mnogo grijeha, napravio mnogo nepravdi, donio samo nemir i strah u naš mali uhodani raj.

Optužnicu zato sada znaj jer kucnuo je čas za tvoj brzi kraj!

Kriv si jer ocjene znaš i prije mene, a to mi stvara probleme.

Žute trokutiće stavljaš mi ti zbog kojih ni jedinicu više ne mogu sakriti.

Roditelji sada sve vide i sve znaju, a prije sam bio u raju.

Kriv si jer me strašno voliš pa sam uvijek, baš uvijek ja, ime tvog slučajnog odabira.

S nama si stalno, i u školi i u kući ili kad god mater kompjuter uključi.

Naporan si jako, čak i učitelji misle tako.

Svaki se korak njihov sada prati pa ne mogu ni ocjenu falit upisat jer je nakon 10 minuta ne mogu sami izbrisat.

Vrijeme je moderno sada, tehnologija svuda vlada, no mi bi se na papir odmah vratili jer smo konačno shvatili:

Kriv si, dragi, kriv ti za sve loše što smo doživjeli.

Spasa ti više nema znaj, stigao je tvoj kraj.

Ne želimo te vidjeti više jer loše ti se piše.

Gori sada, gori i sve naše probleme izgori.

Loše ocjene, sate neopravdane i bilješke sa strane, neka sve s tobom nestane.

Zbogom ostaj ti i nemoj nam se više vraćati!